„Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala, a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi“.
(Kur’an, El-Mudžadele, ajet 1.)
Dolazi žena kod Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellemi žali se na nepravdu koju joj je nanio muž. Slomio joj je srce svojim postupkom.
Allah je čuo njene riječi, znao za bol u njenom srcu.
On staje u njenu odbranu, i ne samo to.
Uzdignuo je spomen na nju, i do Sudnjeg dana će se učiti ajeti o njenom slučaju.
A zamisli i sramotu njenog muža, do kraja svijeta on služi kao primjer kakav ne trebaš biti.
U tadašnjem svijetu se na ženu gledalo kao na niže biće, kao na imovinu.
A Kur’an brani pravo one tužne žene, ljudima potpuno nebitne, i to nasuprot kompletnom tadašnjem sistemu. Zamisli kako je to bilo slušati silnicima i nepravednicima, moraju pognuti glavu i ima da paze šta rade.
Allah je čuo riječi one žene.
Znaj da isto tako čuje i tvoje riječi.
On zna za bol u tvom srcu, zna za suze koje ti tope lice.
Zna za bol koja je nanesena, zna za nepravdu koja ti cijepa srce.
Ne sekiraj se, Gospodar tvoj ne zaboravlja.
Bit će ti sve namireno i nadoknađeno.
To nije pitanje hoće li, već samo kad.
Veli Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem:
„Dova mazluma – onog kome je nepravda učinjena, se ne odbija…”
Nedim Botić
Upoznajposlanika.ba
