Moramo priznati da iznad mozga postoji nešto što se zove razum.
Mozak je samo mehanička strana tog nadnaravnog i složenog procesa.
Razum je gospodar.
On je taj koji zapovijeda i govori iza tog čudesnog mehanizma.
To je čudo.
Razum kojim se borimo protiv mikroba, kojim smo pripitomili lava, ulovili zeca, kojim smo pokorili prirodu…
Razumom smo gradili piramide i brane, pomicali planine, rušili carstva, uspostavljali imperije…
Napoljetku, razum nas je odveo na mjesec, i dalje, do samih zvijezda.
Svaki put kada stignemo do nekog od Božijih ajeta, razum nas tjera da se nadamo i da stignemo do nekod drugog Božijeg ajeta, do druge blagodati.
A iznad razuma – duša.
Tajna nad tajnama.
Vrhunac Božijeg davanja.
Duša, pred kojom je pero nemoćno.
Misao i mašta postiđeno šute pred tom blagodati.
Stvoritelj je opisuje kao preljevanje iz Njegovog uzvišenog bića:
“…pa kad u nj (tijelo) dušu udahnem, vi mu se poklonite!” (Kur’an, Sad, 72.)
Ona je svetlo Svjetla.
Pa neka je hvaljen Onaj čiji darovi ne prestaju.
dr. Mustafa Mahmoud
upoznajposlanika.ba
