Ne prisjedajmo ljudima na muke.
Neko je bolestan, a ti se pred njim hvališ kako pucaš od zdravlja.
Neko ima probleme u braku, a ti se hvališeš kako planiraš sa suprugom na Maldive, malo u provod.
Neko ima dugove i krpi kraj sa krajem, a ti spomeneš mahsuz kako si dobio povećanje plate i razbacuješ se novcem.
Neko je tužan i u behutu, a ti se smiješ i kažeš, hej kako se dobro osjećam, dan je divan, trgni se bolan…
Ne lomi tuđa srca, jer ih je teško ponovo vratiti u prvobitno stanje!
Lomljenje srca može biti raznoliko.
Srce siromaha se lomi ohološću pred njima, prenaglašavanjem blagodati koje su nam dane i pretjeranim gizdanjem…
Srce učenog se lomi nepristojnim ponašanjem prema njima i nepriznavanjem njihove zasluge…
Srca običnih ljudi se lome nipodaštavajući ih i poigravajući se s njima…
Srca djece lomimo sputavajući ih i grubo se ophodeći prema njima.
Ne lomi tuđa srca, već ih zacjeljuj svojom dobrotom, osjećajnošću, ljepotom ophođenja i plemenitošću.
Malo više osjećaja za druge.
Malo razmislimo o tuđim osjećajima prije nego nešto kažemo.
Malo razmisli da li je sad pravo vrijeme da neke stvari spomenemo.
Malo razmislimo da li ćemo ljudima postati odbojni i da će steći dojam da si bezosjećajan.
Ti ne znaš kakvi druge borbe vode.
I ne znaš šta sve prolaze.
Zato ne shvataj sve lično.
Ne donosi zaključke na brzinu.
Osmijeh, lijepa riječ, prelazak preko tuđih greški, stisak ruke i zagrljaj mogu puno značiti onome preko puta.
I ne zaboravi.
Spomeni ih u dovi…
Piše: Nedim Botić
