Ibrahim, a.s., je bio izbjeglica; suočio se s vjerskim progonom i bio je prisiljen napustiti svoj dom.
Junus, a.s., je bio imigrant; napustio je svoj narod tražeći drugi grad u kojem se nadao većem uspjehu u svom radu.
Musa, a.s., je bio izbjeglica; njegov usvojitelj je doslovno bio definicija čedomorstva kojeg je podržavala vlada.
Jakub, a.s., je bio migrant; Palestina se suočila s glađu i njegov sin Jusuf je tražio da njihova porodica bude ujedinjena u zemlji sigurnosti i hrane, poput Egipta.
Muhammed, s.a.v.s., je bio izbjeglica; njegov narod je njega i njegove sljedbenike protjerao nakon godina torture i ekonomskih sankcija.
Merjema je pretrpjela optužbe svog naroda.
Isa, a.s., je pretrpio ogroman progon.
Da su nam došli danas sa ostalim poslanicima tražeći azil, da li bismo ih odbili?
Ne morate se poistovjećivati s religijom da biste znali da djeca nikada ne zaslužuju da budu otrgnuta iz porodice pune ljubavi ili da dožive zlostavljanje djece koje je odobrila vlada.
Ali ako se poistovjetite sa vjerom, nije li vrijeme da kao nacija imamo samilost i empatiju prema onima, bez obzira na vjerski identitet ili nedostatak istog, koji su riskirali sve jednostavno tražeći sigurnost i šansu?
– hfz. Maryam Amir