Jusufa braća baciše u bunar, ali nikad od njega ne čusmo nijednu ružnu riječ o njima.
Niti se Jusuf ikad žalio na ono što ga snađe.
Jusuf je izašao iz bunara i nastavio sa svojim životom.
Oprostio i popravio šta se može, a ostalo prepustio svom Gospodaru.
Iz Kur’ana učimo i da je ljubav za insana tako bitna, da je spreman i na najgore stvari, kad osjeti da ljubav gubi.
I da se tada jave ljubomora i zavist.
Ali učimo i da su uzvraćena ljubav, topla riječ i oprost lijek za srca koja su tužna.
I da se insani sa ljubavlju poprave, da budu totalno druga bića.
Takva su bila Jusufova braća pa su kazala: ‘Jusufa ubijte ili ga u kakav daleki kraj ostavite, i ljubav oca vašega samo vama pripast će, nakon njega ljudi spokojni bit ćete.’
Svako od nas ima probleme u koje smo bačeni, ali za razliku od Jusufa, mi ostajemo u njima zaglavljeni i nakon što prođu i stalno mislimo o onome šta nas snađe.
Žalimo se, kukamo, proklinjemo, nikad ne oprostimo, nikad ne zaboravimo, i svaki dan vrtimo film onoga šta nam se desilo.
U redu, desile su ti se teške stvari.
Ali koja ti je korist da se stalno na njih vraćaš?
To te drži u mjestu, a život ide dalje.
Ti moraš nastaviti – da živiš.
Oprosti ako možeš, ako ne možeš prepusti Allahu, i kreni dalje.
Budućnost je pred tobom, nova iskustva, nova vremena.
Imaš čemu da se raduješ i nadaš.
Ono gdje si bio/la jučer, ne znači i da ćeš tu biti sutra.
Nedim Botić
Upoznajposlanika.ba
