Allah nas je stvorio da nam daje, a ne oduzima.
Stvorio nas je da nam podari nešto od svoga savršenstva.
On je Onaj koji čuje i vidi, pa nam je dao sluh i vid.
On je sveznajući, pa nam je da um da uzmemo nešto od Njegovog znanja.
Dao nam je čula, da doživimo nešto od Njegovog stvaranja.
Dakle, ropstvo Bogu, nije poput ropstva kojeg smo mi međusobno uspostavili.
Ropstvo, u našim poimanjima jeste da gospodar uzme najboljeg roba da mu služi, da ga koristi.
Međutim, ropstvo Allahu je upravo suprotno.
U tom ropstvu Gospodar svome robu daje neograničene blagodati i otkriva mu beskrajne potpunosti.
Pa kada Allah kaže: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,…“ (Ez-Zarijat, 56.), to ustvari znači da su ljudi i džini stvoreni kako bi im On dao ljubav, dobrotu i kako bi ih obukao u odjeću čestitosti i dao im ulogu namjesnika na Zemlji.
Naš Gospodar je neovisan od nas i nije u potrebi za našim ibadetima.
Mi smo u potrebi za ibadetima, za čašću i za svim drugim blagodatima kojima nas obasipa.
Naš Gospodar je darežljiv i plemenit. Dopustio nam je da mu uđemo u bilo koje vrijeme, bez najave.
Da ostanemo kod Njega koliko god želimo i da od Njega tražimo koliko god možemo.
Dovoljno je da prostremo sedžadu i kažemo „Allah je najveći.“
Postoji li gdje takav kralj, kojem možemo ući bez najave i ostati koliko želimo?
Dr. Mustafa Mahmoud
upoznajposlanika.ba
