“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum – da biste bili zahvalni.” (Kur’an, en-Nahl, 78.)
Kad smo bili bebe, nismo znali ništa.
Nismo znali ni za mržnju.
Nismo znali za zavist.
Nismo znali za zlobu.
Nismo znali da varamo ni da slažemo.
Nismo znali šta je to ogovaranje.
Niti smo mislili za sebe da smo bolji od drugih.
Sve smo to usput naučili.
Jedna od kazni za Džehennemlije će biti što u Vatri ništa lijepo ni pozitivno neće moći čuti. Ti ljudi će žuditi za tim da čuju nešto lijepo, ugodnu i toplu riječ.
“U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti”. (el-Enbija, 100.)
Usporedimo to s dunjalukom i onim o čemu ljudi pričaju, ako je sijelo puno negative i crnjaka, ili ako se priča pozitivno.
Pozitivan govor, bez besposlica, neistine, konstruktivan, optimističan i radostan je poput govora stanovnika Džennetlija.
Toga se trebamo pridržavati.
Negativa, tuga, očaj, žalost, ogovaranje i tračanje su poput govora Džehenemlija, da Allah sačuva, i toga se trebamo kloniti.
Neka se svako od nas zapita s kim provodi vrijeme i koje su glavne teme naših razgovora.
Da li prilikom druženja spominjemo Allaha i podstičemo se na dobro, ili pak spominjemo druge ljude, njihove mahane i probleme?
Kritikujemo li ili omalovažamo druge vjernike i ljude?
Koliko su naša prsa čista od zlobe prema drugima?
Da li nam teško pada uspjeh naše braće, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Niko od vas neće biti istinski vjernik dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi“?
Na ova pitanja dajmo odgovor samima sebi, i poradimo na tome da budemo bolji.
Govor o drugim ljudima zamijenimo s ljepotom učenja Allahovog Govora, i povedimo računa da naša sijela budu mjesta stjecanja korisnog znanja, umjesto uzaludnog gubljenja vremena. Molimo Uzvišenog da nam oprosti pogreške i prijašnje prijestupe, i sačuva nas od zlobe prema našoj braći mu’minima.
„Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!” Kur’an, El-Hašr, 10.
Piše: Nedim Botić
