Za majke čije su materice vidjele svoje bebe kako ožive i potom umiru.
Za majke čija djeca nisu po krvi nego po ljubavi.
Za majke koje su rodile i odgajale svoju decu, pa ih okupale, obavile u ćefine i sahranile.
Za majke koje su odgajale svoju djecu samo da bi se kasnije osjećale potpuno odvojene od njih.
Za majke koje pokušavaju da odvoje minut za sebe u kupatilu, dok mali prsti lupaju po vratima.
Za majke koje su nježne i prisutne uprkos poteškoćama i osjećaju usamljenosti.
Za majke koje se bore da odgajaju svoju djecu dok se bore s depresijom, međuljudskim i životnim problemima.
Za samohrane majke.
Za majke sa invaliditetom.
Za majke koje odgajaju djecu sa posebnim potrebama koja su tako važna za svijet.
Za majke koje su i same ostale bez roditelja mnogo prije nego što su postale majke.
Za majke u srcu koje ne žele ništa drugo nego da budu majka, ali čija materica ne može da drži bebu ili koje nikada nisu imale priliku da budu roditelji uprkos dubokoj čežnji
—
Za one čije su majke preminule i čija je čežnja toliko intenzivna da je bolan svaki trenutak.
Za one čije su ih majke više povrijedile nego izliječile.
Za one čije majke nikada nisu bile dio njihovih života i koje su uvijek osjećale tu čežnju.
Za one koji gledaju kako svi ostali hvale majke, ali čija su srca slomljena.
Danas, sutra i svaki dan zapamtite: ono što ljudi vide, vi niste samo to.
Allah zna šta si ti.
On zna tvoj status.
I kada se osjećate preplavljeno i slomljeno jer niko drugi ne razumije svu bol i stigmu vezanu za sve osim specifičnog i “savršenog” koncepta majčinstva:
Vi ste nevjerovatni jer pokušavate svaki dan uprkos intenzivnoj ranjivosti i ponekad ogromnoj izolaciji.
I niste sami:
“…On je s vama gdje god vi bili” (Kuran, 57:4)
Maryam Amir
Upoznajposlanika.ba
