Gledam goluba, pije vodu sa Sebilja.
Pogledam mu lice, koje blaženstvo i sreća.
A ništa nema svoje na dunjaluku.
Ni kuće ni imanja ni račune ni novca.
Ali ima zadovoljstvo sa onim što mu je Milostivi dao.
I cijeni svako zrno i svaku kap.
Možda baš zbog toga, i osjeća sreću.
‘U Džennet će ući ljudi čija su srca poput ptičijih srca’.
Veli Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Kad pogledaš pticu, odmah primijetiš nježnost, skromnost i blagost.
Zadovoljstvo sa onim što im je dato.
Zahvalnost veliku na životu.
Ptice su simboli mira i optimizma.
Srce ptice je pitomo i mehko, u njemu nema ništa zloga, puno voli, spominje i oslanja se na Gospodara.
Ptica ne ogovara, ne zavidi, ne kleveće, ne spletkari.
Srca ljudi koji će ući u Dženet su baš takva.
Blaga, mehka, pažljiva, čista od ružnog.
Ptica pjeva, i kad je neko vidi, i kad je ne vidi.
Ptica pjeva, kakvo god da je vrijeme vani.
Kad si u miru sa životom.
Sa onim što Gospodar daje.
Tad ti je u prsima proljeće, i kad vani bura vije.
Ako ti Gospodar takvo nešto dadne, da ti srce bude kao u ptice, blago li se tebi.
Nedim Botić/upoznajposlanika.ba
