Očekujući ramazan i sve ono što on sa sobom nosi, bilo bi korisno prisjetiti se odnosa Poslanika, a.s., i njegovih ashaba, prema ovom mjesecu. Ne postoji osoba koja je bolje razumjela intencije ramazana, te u skladu s tim, to je najbolja adresa gdje tražiti praktične savjete i preporuke.
Upitan je jedne prilike ashab Ibn Mes’ud: „Kako ste čekali ramazan?“
On odgovori: ”Niko se od nas nije smio usuditi da dočeka ramazan, a da u srcu nosi i trun zlobe prema bratu muslimanu“.
Poznat je govor onih koji su proučavali život Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., da su rekli: „Kada bi došao ramazan, Poslanik, a.s., bi se pripremao za Allaha, ne za jelo, piće i ukrase. Svoju pažnju bi usmjeravao prema ibadetu, pokornosti, darežljivosti. Allahu je bio pokorni rob, a ljudima skromni poslanik, najbližima prijatelj i dobročinitelj.“
Ibn Abas ga je opisao ovim riječima: “Poslanik, a.s., bio je najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u mjesecu ramazanu kad mu je dolazio Džibril. Dolazio mu je svake ramazanske noći da bi ga podučavao Kur’anu, tako da je Poslanik, a.s., postajao blaži od blagog povjetarca u činjenju dobra.”
Omer ibn Hatab, r.a., u vrijeme svoje vladavine, dao je da se osvjetle džamije, te je okupljao ljude da klanjaju zajednički namaz- teravih namaz. Bio je prvi koji je to učinio. Pored svjetla, težio je da se u džamijama uči Kur’an. Ibu Ishak El- Hamdani je kazao: „Izašao je Ali Ibn Ebi Talib prvu ramazansku noć, pa je našao osvjetljene mesdžide u kojima se učio Kur’an.“ Pa je kazao: „Neka ti Allah obasja tvoj kabur kako siti obasjao džamije učenjem Kur’ana.“
Objasnio je Muhammed, a.s., i to kako nebesa dočekivaju ramazan. Tako je u jednom hadisu kazao: „Kada nastupi prva noć ramazana, povežu se šejtani i zli džinni, zatvore se sva vrata Džehennema, a otvore se sva vrata Dženneta. Tada glasnik poviče: ‘O ti koji želiš dobro, priđi, i o ti koji želiš zlo, prestani! Allah svake noći (neke Svoje robove) oslobađa od vatre.’“ (Tirmizi i Ibn Madže).
Tadašnja zajednica muslimana je zajedno sa Poslanikom, a.s., praktikovala sljedeće ibadete:
Post
Naravno, glavna odrednica mjeseca ramazana jeste post. Četvrti islamski šart. Temeljna obaveza. Na kakvom mjestu se kod Gospodara nalazi post, najbolje govori sljedeći hadis: “Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo nagrađuje se od deset do sedam stotina puta, osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!” (Bilježi Muslim).
Spomenimo i sljedeći hadis: “Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarem!” (Bilježe Buhari, Muslim).
Noćni namaz
Rekao je Allahov Miljenik, a.s.,: “Ko provede ramazan klanjajući noću, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni ranije počinjeni grijesi.” (Buhari). U tom smislu je bio primjer vjernicima, a Aiša, r.a., je kazala: “Ne ostavljajte noćni namaz, jer ga ni Allahov Poslanik nikada nije ostavljao. Čak i u slučaju slabosti ili bolesti, klanjao je to sjedeći.”
Sadaka
Poslanik, a.s., je bio najvelikodušniji u ramazanu. Prenosi se, u tom smislu, sljedeći hadis: “Najbolja sadaka je u ramazanu.“ (Tirmizi).
Hranjenje drugih ljudi
Kaže Allah Uzvišeni: i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.” I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati. (76: 8-11)
Nije uslovljeno davanje hrane samo siromašnim, već i porodici i prijateljima, a sve u cilju dobročinstva, jačanja međusobnih veza itd.
Pojačano učenje Kur’ana
Nije potrebno pominjati potrebu druženja sa Kur’anom i razmišljanja o njegovim porukama. To treba da bude naša svakodnevna navika. Međutim, u ramazanu taj ibadet treba da bude još izraženiji i češći. Upravo kako je to radio Muhammed, a.s., obzirom da je tokom ramazana učio Kur’an dva puta pred melekom Džibrilom.
Zikr nakon sabaha sve do izlaska sunca
Poticao je Poslanik, a.s., učenje zikra i sjedenje u džamiji nakon sabah namaza. U tom smislu, u zbirkama hadisa ćemo pronaći sljedeći hadis: „Onaj ko klanja sabah-namaz u džematu a potom sjedne i spominje Allaha sve dok sunce ne izađe, pa klanja dva rekata (nakon izlaska sunca) ima nagradu hadždža i umre, potpunu, potpunu. Ovako je Poslanik, s.a.v.s., ponovi tri puta.“ (Tirmizi)
I’tikaf
Poslanik, a.s., bi uobičavao ostajati u džamiji zadnjih deset dana ramazana. Osamljivao se, pojačavao ibadete, potpuno se okretao svome Gospodaru. U godini u kojoj je preselio, u i’tikafu je ostao dvadeset dana.
Pojačani zikr i traženje oprosta
Čovjekov jezik treba da je uvijek nakvašen zikrom. To je stalna potreba našeg srca, naše duše. Sličnost između osobe koja spominje Svog Gospodara i onoga ko Ga ne spominje je kao između onog ko je živ i onoga ko je mrtav. Stoga je ramazan odlična prilika da steknemo taj običaj i da ga praktikujemo i mimo ramazana. Pored zikra, jednako važno je istaknuti i istigfar (traženje oprosta), kao i dovu.
Iskrenost u radu
Sufjan es-Sevri je rekao: „Čovjek učini dobro djelo pa sakrije da ga drugi ne vide. Međutim, šejtan ga neće ostaviti sve dok to djelo ne pokaže ljudima (da ga objelodani). Pa kada ga objelodani, šejtan ga neće ostaviti sve dok čovjek ne bude tražio zahvalu za to djelo. Kada i to učini, onda će njegovo djelo biti upisano u rija’ (prikazivanje ljudima).
Prijevod i obrada: Adnan Ljevo
upoznajposlanika.ba
