Tišina…Mrak se polahko počeo izvlačiti iz moje sobe. Probudio me alarm za sabah namaz. Sada više nema nane koja me nježnim glasom i milovanjem po kosi budila na sabah namaz. To su trenuci kada mi nana najviše nedostaje. Ovu tišinu prekine glas mujezinov sa munare. Opružio se tanak, vlažni sloj prve jutarnje magle. Jutros neću spavati poslije sabaha. Idem da pripremim kolače i da ih odnesem komšijama uz prvu jutarnju kahvu.
Mama se spremala da ide na posao i vidjela me je kako pripremam kolače. „ Je li to nanin recept?“, pitala me. „Jeste, hoću da odnesem kolače do nanine najbolje drugarice, ali i ostalih komšija.“, odgovorih. „Moram priznati da te nana lijepo odgojila“, nasmijala se majka.
To je bila istina. Mama i babo su dosta radili i onda sam ja svoje djetinjstvo provodila sa nanom. Naučila me najljepšim ljudskim vrijednostima i uvijek je govorila: „ Sve dok ti Muhammed, a.s., bude uzor ti ćeš biti dobro odgojeno dijete.“ Kada sam naučila čitati i pisati u prvom razredu svaki dan sam nani čitala hadise Muhammeda, a.s, a ona mi je uvijek pričala priče iz života Muhammeda, a.s., koje su njoj pričali njeni roditelji. Svaki dan nakon škole jedan sat vremena je bio rezervisan za priče iz Muhammedovog, a.s., života. Prvo je počela sa pričama o Arapima, njihovom životu prije rođenja Muhammeda, a.s., o rođenju, njegovim roditeljima i ranom djetinjstvu. Jedva sam čekala svaki novi dan i novu priču jer se nana uvijek zaustavljala sa pričanjem kada bude najzanimljivije. Pričala mi je Muhammedu, a.s., u Benu Saidu, njegovom životu bez majke i oca, njegovoj mladosti, ženidbi, a kasnije o poslanstvu, toj divnoj misiji koja je izvela čovječanstvo na pravi put. Svaka priča je sa sobom nosila pouku iz koje sam ja učila. Još od ranog djetinjstva Muhammed, a.s., je moj uzor. Nikada mi nije bilo jasno kako nana ima novu priču za svaki novi dan. Ona je iskoristila svaki hadis koji je znala, svaki ajet o tom divnom čovjeku i pričala je priču kako bi mi sve urezala u sjećanje.
Naučila sam da je Muhammed, a.s., živio skromno i jednostavno, da mu je odjeća i kuća uvijek bila čista, da je pomagao ženama u kućnim poslovima i da je posjedovao snagu duha, ali i tjelesnu snagu. Kad god bi u svojoj kući imao meso, Poslanik bi ga dijelio sa komšijama. Najčešće je jeo hurme i pio mlijeko. Zahvalnost je bila poznata osobina našeg Poslanika. Nikada nije zaboravljao uslugu koju mu je neko učinio. Jeo je i pio desnom rukom, ruke je prao prije i poslije jela. U očima Poslanika su svi muslimani bili jednaki. Poštovao je žene, svoje prijatelje i komšije, pa čak i sluge i robove. Bolesne je redovno posjećivao, bez obzira bili oni muslimani ili ne. Skromnost mu je također bila vrlina. Sve ovo me naučila moja nana. Sada kada ona više nije sa nama ja i dalje svaki dan pročitam neki hadis ili neku priču iz života Muhammeda, a.s.
Serijal „Moj uzor“ me podsjetio na njene priče. Iz svake epizode sam naučila nešto novo. Svaku novu epizodu sam isčekivala nestrpljivo. Ismet, njegove priče i odnos prema djeci i mladim ljudima su me podsjećali na nanu. Uvijek su djeca iz komšiluka i moji prijatelji dokazili kod nane da popiju bijelu kahvu i da popričaju da nanom o svojim problemima, da im nana ispriča priču, ali i da zapišu neki hadis ili ajet. Nanina kuća je bila kao mali mekteb i mjesto gdje djeca uče i zabavljaju se. Nadam se da ću i ja biti takva kada ostarim, da će moj cijeli život biti misija da što više ljudi pozovem u našu vjeru, da omekšam srca ljudi i da će mi Muhammed, a.s., biti uzor kroz život. Trudiću se da ne zaboravim ni jednu naninu priču kako bi mogla da ih prepričam unučićima. Trudiću se da mi Muhammed, a.s., i dalje bude uzor jer je on najbolji primjer vjernika i čovjeka.
Naida Muslić
Osnovna škola Osman Nakaš, Sarajevo