Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammed, kema sallejte ‘ala Ibrahime ve ‘ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid. Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammed…
Poslaniče moj… Sjedim u pospremljenoj sobi i šapućem ti salavate. Allahumme salli…
Dok je moja rahmetli majka bila živa moja soba nije uvijek bila pospremljena, tako to zna biti kod tinejdžera. Jedne prilike, pospremila sam svoje razbacane stvari, složila knjige na policama i ovlaš obrisala prašinu. Majka je rekla da nije dobro, na moje čuđenje rekla mi je da pospremim ponovo. Gunđala sam i pitala kada će biti dovoljno dobro, a moja majka se samo osmijehnula i rekla: „Trebaš je pospremiti tako da te ne bi bilo stid da ti Poslanik, a.s., dođe u goste.“ I jutros dok sam pospremala sobu sjetila sam se majke i njenih riječi. Petak je, dan kada ti se predoče salavati i selami tvojih sljedbenika. Čuješ li i moje salavate, Poslaniče? Znaš li da se osjećam usamljeno bez majke? Moj si uzor… Razmišljam kako si ti živio bez oba roditelja, koliko je tuge bilo i u tvom srcu, odakle si crpio snagu, jer ja nekad mislim da sam najusamljenije dijete na svijetu. Dok me tuga obuzima, sjetim se da ti ne bi volio da tvoji sljedbenici budu tužni i razočarani Allahovom odredbom, pa fokusiram misli na sve blagodati koje imamo. Razmišljam o tome da imam babu, nanu, dedu, da imam mnogo prijatelja i prijateljica koji me istinski vole. Moja najbolja prijateljica se zove Esma. Idemo u isto odjeljenje. Esmina mama me jako voli, blago me gleda i nježno me pomiluje po kosi. Dok mi dodiruje kosu imam osjećaj da je majčina ruka, srce mi zadrhti ali se suzdržavam da ne zaplačem. Poslaniče, sigurno si i Esminoj mami uzor jer je dobra prema meni. Kad dođe u školu često pita našu razrednicu i o meni, a meni baš bude drago. Esmina porodica, za razliku od moje, živi skromno, sa malim primanjima. Esma jako želi da mami za bajram kupi lijep poklon i da je obraduje. Učio si nas da trebamo pomagati druge na lijep i pristojan način, da se oni ne osjećaju poniženo niti manje vrijedno. Predložila sam Esmi da mi pomaže oko školskih obaveza i gradiva koje ne razumijem, što je ona prihvatila, a moj otac će joj kao naknadu za njeno izdvojeno vrijeme i trud dati određen dio novca. Ponekad se pravim da ne razumijem gradivo koje smo obrađivali u školi, Esma se tome čudi i grdi me što bolje ne pratim na nastavi, ali ja samo želim da poklon za njenu mamu bude što ljepši. U sebi se smješkam i zamišljam kako će obje biti sretne.
Jednog dana ću, ako Bog da, odrasti i neću više osjećati ovu tugu kao sad. Trudiću se da uvijek budem tvoj iskreni sljedbenik, da pomažem drugima onako kako su drugi pomagali meni. Možda jednog dana i moja ruka na nečijoj kosi bude nekome utjeha…
Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammed… Poslaniče moj, primi moje iskrene selame!
Emina Pajt
OŠ „Čengić Vila 1“, Sarajevo
