U ime Allaha Milostivog Samilosnog;
Čovjek osuđen na sumnju proisteklu iz neznanja, prinuđen je da vjeruje u ono što mu se kazuje od strane onih koji s suspektnim tendencijama i diskutabilnim diskursom žele da istaknu svoje insinuacije skrivenih, ili pak jasnih malicioznih namjera. Pri tome, kršeći sve principe etičnosti i morala, te stožernost istinskih vrijednosti čije uporište je u čvrstoj korelaciji s islamom i sunnetom Poslanika a.s.. Kulturno siromaštvo i bijeda neznanja udaljavaju čovjeka od Allahova puta i slijeđenja ummeta, te ga podsvjesno odvode preko granica zla koje je pokretačka sila destrukcije ummeta. Ono čemu nas Poslanik a.s. podučava vlastitim primjerom jeste da takvu bolest – neznanje, preveniramo istraživanjem vlastite ličnosti i kvaliteta, predanim i požrtvovanim radom na sebi i svrsishodnim doprinosom zajednici. U tom kontekstu Poslanik a.s. ističe: „Radite i ne prepuštajte se stihiji, jer svakom je olakšano ono što je određeno. (Svaki je čovjek pripremljen da s lahkoćom obavlja onaj posao koji mu je predodređen).“ U procesu definisanja i profiliranja vlastite ličnosti, od krucijalnog značaja jeste oslonac na Allaha dž.š., jer u suprotnom, sav rad, trud i zalaganje su obesmišljeni. Empirijski gledano, iz sunneta Allahova Poslanika a.s., izvlačimo esencijalne zaključke o tome da čovjek nije stvoren samo za život, nego i za realizaciju ovozemaljske misije, a samo takvim ophođenjem prema dunjaluku, čovjek nadilazi nagonske potrebe i instinktivne radnje koje su dio animalne prirode. Osnovni parametar ljudske vrijednosti jeste, između ostalog, i veličina emaneta koju čovjek ostvari za svoga života, uzdajući se u dragog Boga i sa pomišlju na Sudnji dan. Značaj i važnost zahvalnosti i strpljenja na putu ostvarivanja vlastitih ambicija oslikan je u primjeru Muhammeda a.s., odakle saznajemo da se jačina ljudske ličnosti ogleda u njegovoj mogućnosti da kroz iskušenja prolazi strpljivo prisjećajući se Allaha dž.š.. Samo takvi, svjesni Allahova puta i činjenice da će Allah dž.š. stati iza sljedbenika Njegove upute, mogu odvažno da se suprostave nepravdi i ovozemaljskom zlu. Tome svjedoče ajeti Kur’ana časnog u suri At-Tawba („Pokajanje“) gdje nas Allah dž.š. upućuje na put istine, put Poslanika a.s. , a iz pomenutih ajeta i primjera našeg Poslanika a.s. koji je, našavši se u pećini, bez pomoći naroda kojem je poslan, pokazao pravi primjer strpljenja, zahvlanosti i imana. Pa tako, u cilju postizanja društvene pravde i jednakosti muslimana, Allah dž.š. nam u navedenoj suri kaže: „Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!“ (At-Tawba, 41. ajet).
„Uči, čitaj u ime Gospodara koji stvara.“ U prvim riječima Objave, Allah dž.š. nas upoznaje sa važnošću sticanja znanja i mudrosti kao najvrijednije ljudske vrline, pa tako naš Poslanik a.s. živeći poruke Kur’ana časnog, nas uči o vrijednostima i vrlinama učenih ljudi. Štaviše, opskrba znanjem je imperativ svakog muslimana, a nagrađeni će biti samo oni, razumom obdareni, koji su znanje sticali i širili u ime Allaha dž.š. „Traženja znanja (nauke) je dužnost svakog muslimana…“ – hadis je koji svjedoči važnosti širenja iskustava na temelju nauke, znanja i mudrosti. Sebičan čovjek neradno širi znanje, a takvi se udaljavaju od vjerskih načela, te se time direktno dovodi u pitanje njihov doprinost ummetu. Stoga, pravi musliman jeste onaj koji je blag u odnosu sa drugim bratom muslimanom, onaj koji prenoseći znanje i zalažući se za vlastitu pravdu i pravdu drugog, širi misiju islama. Samo onda kada čovjek počne tuđu nepravdu da doživljava kao vlastitu, moguć je progres unutar zajednice, te se time otvaraju vrata za uspotavljanje kulture pravde i pravičnosti koja je okosnica i parametar stabilnosti ummeta. „Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu.” (hadis bilježi Ahmed). Slijediti Allahov put znači zadovoljiti pravdu, pa je tako musliman dužan stati uz brata muslimana, te se odazvati na poziv u borbi za istinu. U skladu s tim Vjerovjesnik s.a.v.s kazuje: „U čijem prisustvu se vjernik ponizi, pa mu on ne pomogne, a bude u stanju to učiniti, Allah će njega poniziti pred svim stvorenjima na Sudnjem danu.“ (Hadis bilježe Ahmed). Kroz život Muhammeda s.a.v.s crpimo spoznaje i pouke koje se tiču dobročinstva, a bez čega nije moguće graditi jedinstvo, podsticati bliskosti i bratske odnose među vjernicima. Sadaka je obaveza muslimana, jer je ona odraz empatije i brige za drugog, te pokazatelj jačine imana. Dobročinitelji slijede put islama, dobrim djelima poništavaju loša, te s takvom sviješću se približavaju sunnetu Poslanika a.s.. Čovjek, pored toga što treba biti obazriv prema drugima, dužan je brinuti o vlastitom zdravlju. Zbog toga mu se naređuje post, čije vrijednosti su višestruke, a benefiti posta direktno se odražavaju na zdravlje čovjeka što potvrđuju i brojne naučne studije. „Postite, bit ćete zdravi.“ – rekao je Allahov Poslanik a.s. , pritom ističući važnost umjerenosti u svim aspketima života, a naručito pri jelu i piću. Da islam naglašava vrijednost i važnost očuvanja zdravlja, najbolje pokazuju ograničenja uživanja stvari koje predstavljaju reperkusiju po zdravlje. Postač, u potpunosti poštujući propise posta, predstavlja istinski primjer ahlaka, jer održavajući čistoću vokabulara i higijenu misli postiže skrušenosti, skromnost i visok stepen imana. Pored toga, što je muslimanu naređeno da održava unutrašnju i higijenu vanjštine, Poslanik a.s. nas podsjeća i na čistoću okoliša, rekavši sljedeće: „Uljepšavajte svoja dvorišta i bašte oko kuća.“ (Taberani-hasen). Također, u nekoliko predaja se spominje da je sadaka otkloniti s puta ono što ljudima smeta.
Zaista, čovjek čineći dobra djela, vrši misiju islama, pritom postižući duševno zadovoljstvo, blagostanje i predstavlja idealan primjer stožernosti onih, u islamu poželjnih, vrlina. Iskrenost čovjekove namjere i ljudskost kao najsvjetija vrijednost čovjeka, ogledaju se u slijeđenju principa etike i morala. Samo porobljenost vrhovnim načelima duha i vjere doprinosi sveopćem dobru zajednice. Takvim diskurskom i slijeđenjem sunneta Poslanika a.s., čuvamo sebe od sunovratnog zla, prikupljamo snagu i hrabrost za konfrontaciju s iskušenjima koja prevazilazimo saburom i zahvalnošću. Allahov put temelji se na sunnetu Vjerovjesnika a.s. pa čovjek, po prirodi sklon grijesima, treba tražiti oprost i uvijek se podsjećati na Poslanikove a.s. i riječi Uzvišenog Allaha dž.š. , time čistimo srce suvišnog zla, njegujemo kulturu skrušenosti, poniznosti i bogobojaznosti. Čovjek koji prihvatit misiju islama u njenom fizičkom i duhovnom načelu, slijedeći Poslanika a.s. trasiranu stazu, bogobojazno korača ka vječnom svijetu odakle će uživati nagrade i nakon što okonča svoju dunjalučku misiju.
Dženis Suljkanović
JU Mješovita elektrotehnička srednja škola Bihać
